Isaiah 1

1Utvara Isaije sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh.

2Čujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene. 3Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.

4Da grješna naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenijeh! ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, otstupiše natrag.

5Što biste još bili bijeni kad se sve više odmećete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. 6Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeđene ni zavijene ni uljem zablažene.

7Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuđini na vaše oči, i pustoš je kao što opustošavaju tuđini. 8I osta kći Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen.

9Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednačili bismo se s Gomorom.

10Čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski! 11Što će mi mnoštvo žrtava vaših? veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću.

12Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? 13Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.

14Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. 15Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi.

16Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. 17Učite se dobro činiti, tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu.

18Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna.

19Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete. 20Ako li nećete, nego budete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.

21Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. 22Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom.

23Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovička ne dolazi pred njih.

24Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiću se na protivnicima svojim, i osvetiću se neprijateljima svojim. 25I okrenuću ruku svoju na te, i sažeći ću troske tvoje da te prečistim, i ukloniću sve olovo tvoje.

26I postaviću ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispočetka; tada ćeš se zvati grad pravedni, grad vjerni.

27Sion će se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. 28A odmetnici i grješnici svi će se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuće.

29Jer ćete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. 30Jer ćete biti kao hrast kojemu opada lišće i kao vrt u kom nema vode.

I biće junak kao kučine i djelo njegovo kao iskra, i oboje će se zapaliti, i neće biti nikoga da ugasi.

31